ivan dabetic poezija autor

Idemo dole

Ti hodaš među zvezdama,
koraci beže u nepoznata mesta,
pogledi jure neustrašive,
krupne, velike istetovirane tipove,
držimo se za ruke

Mi idemo dole

Ugasi tuđe snove,
ja imam ideje, osmehu,
gledaj me
koliko sam moćan pored tebe,
nas dvoje možemo osvojiti svet,
Ti pališ romane, sve gori

Mi idemo dole

Dešavale se hronike neprospavanih noći,
svi dani završavali su se tišinom
prouzrokovanom urlicima,
ne, to nisu bile svađe
Svi dodiri su bili sumnjivi,
sve je smrdelo na prevaru,
ne, to nismo Ti i Ja
Omča Navike steže oko vrata,
dželat je Vreme,
sada će kraj

Mi idemo dole
i nigde nas nema

Sav moj monolog o tebi bih menjao za jedan minut tišine pored tebe.

Leave a reply:

Site Footer