Da sam te tada pitao za ples

Da sam te tada pitao za ples,
igrali bismo poljupcima,
nežno grubim dodirima,
spontano bi nas ulice
odvodile u mrak.

Da sam te tada pitao za ples,
igrali bismo smehom
i zagrljajima,
otkucaje srca
ne bismo razlikovali,
uzdasi bi pravili ritam
sa tišinom, pogledi bi ćutali.

Da sam te tada pitao za ples,
igrali bismo uz violinu
bez svedoka,
Ti bi pevala radost,
ja bih te pratio do kraja ljubavi.

Da sam te tada pitao za ples,
igrali bismo na kiši,
kao u filmovima,
plivao bih u tvojim očima,
sve je nebitno sem nas.

Da sam te tada pitao za ples

A sada te drugi ljubi
koji ne zna da pleše.

Sav moj monolog o tebi bih menjao za jedan minut tišine pored tebe.

Leave a reply:

Site Footer